Bolesna...
Znam da se nikome ne čita kako me sve živo boli, kako jedva dišem, a još teže gledam i kako osjećam pojačano svaki mišić svog tijela... Uff Uff
Ali to ionako nije ono o čemu sam željela pisati... Ja stvarno previše volim svoj razred, i nije mi frka napraviti nešto što nitko drugi ne želi ili se nikome neda... I takoc ja napisala neki scenarij za jedno međurazredno natjecanje... I niko ni da se zabrine oko toga kad su svi - da ne kažem - tudumi kad se radi o tim natjecanjima... xD I ne smeta mi, uživala sam piskarajući o ludom bogatašu koji se opametio zbog svog posla s vodama... Ali da se nitko nije uopće zanimao za to, e to mi nije lijepo palo...
I kako mi sve to moramo u petak predati, a niko još ništa nije krenio radit niti se raspitivao oko toga, mene malo puno pogodilo... Užasno sam se jučer osjećala... Kada smo cijeli dan bili u školi, a niko se nije zanimao za ono što sam ja donijela - odnosno napisala... Pogotovo naš montažer u kojeg sam polagala velike nade... I takoc, ja odnijela kući, prepravila i sve, ali vidi jarca, uhvatila mene neka vrućica itd... Razbolila se ja... I ništa od toga da im danas odnesem scenarij (iako nisu zsalužili sad, ja ih jako, jako volim pa bih im to predala i da me kamenuju xD)...
I takoc, ja zamolila susjedu koja ide u susjedni razred da dođe danas prije škole do mene i samo odnese neke papire u moj razred, a kad ono ništa... Ja jutros čekam ko zadnja budala, a ona nije došla... :(
Ne mogu se ljutiti na nju... Možda je nastao neki nesporazum, ali znam da ću je teško ikad više zamoliti za neku uslugu... Kme... :(
Malo puno cmizdrim, ali vjerujte, to je zato što sam bolesna... xD
I sad muku mučim da nešto smislim i pošaljem im ovaj svoj masterpiece od scenarija... Sigurna sam da ću smisliti nešto, ipak sam to ja... Ali iskreno, nemam volje, osjećam se krivom i najrađe bih zaspala i spavala zauvijek...
Njah...
